Idi na sadržaj

MLADI PITAJU...

Kako to da nemam prijatelja?

Kako to da nemam prijatelja?

Na internetu gledaš fotografije sa zabave za koju si danas čuo u školi. Izgleda da je bila cijela tvoja ekipa i očito im je bilo predobro. Ali nešto nije u redu.

Pitaš se: “A gdje sam ja? Zašto mene nitko nije pozvao?”

Ne možeš se otarasiti tih pitanja, pa se tvoja znatiželja polako pretvara u ogorčenost. “Kakvi su mi to prijatelji?” pomisliš. Osjećaš da nikoga nije briga za tebe, da si posve sam. Kao da ti se u trenutku srušio čitav svijet. Tužno uzdahneš, a glavom ti prođe misao: “Kako to da nemam prijatelja?”

 Kviz

 Što misliš, jesu li ove izjave točne ili netočne?

  1.   Ako imaš puno prijatelja, nikad nećeš biti usamljen.

  2.   Ako si na nekoj društvenoj mreži, nikad nećeš biti usamljen.

  3.   Ako šalješ poruke svima i svakome, nikad nećeš biti usamljen.

  4.   Ako pomažeš drugima, nikad nećeš biti usamljen.

 Nijedna od tih izjava nije točna.

 Zašto?

 Istina o prijateljstvu i usamljenosti

  •   Čak i ako imaš puno prijatelja, ponekad možeš biti usamljen.

     “Stalo mi je do mojih prijatelja, ali nekad mi se čini da njima nije previše stalo do mene. Nema gore usamljenosti nego kad si okružen prijateljima, ali ti izgleda da te ne trebaju ili ne vole onoliko koliko ti voliš njih” (Ana).

  •   Čak i ako na društvenim mrežama imaš jako puno prijatelja, ponekad možeš biti usamljen.

     “Neki na društvenim mrežama imaju hrpu prijatelja, skupljaju ih kao figurice. Ali tako ne možeš imati osjećaj da te netko iskreno voli. Takvi su prijatelji beskorisni, kao figurice koje stoje na polici i skupljaju prašinu” (Ela).

  •   Čak i ako pišeš na stotine poruka, ponekad možeš biti usamljen.

     “Kad si usamljen, stalno gledaš mobitel da provjeriš je li ti netko poslao poruku. A kad vidiš da nema ni poruka ni poziva, još ti je gore” (Suzana).

  •   Čak i ako pomažeš drugima, ponekad možeš biti usamljen.

     “Uvijek se trudim pomoći prijateljima, ali ne mogu reći da su i oni takvi prema meni. Iako mi nije žao što se tako ponašam, moram priznati da se osjećam pomalo glupo kad vidim da se oni ne trude biti dobri prema meni” (Richard).

 Zaključak: Usamljenost je odraz razmišljanja. Djevojka po imenu Jana o usamljenosti kaže: “Za to su odgovorne naše misli, a ne naše okolnosti.”

 Što možeš učiniti ako se osjećaš usamljeno i ako misliš da nemaš prijatelja?

 Kako pobijediti usamljenost

Gradi samopouzdanje.

 “Usamljenost može biti posljedica osjećaja nesigurnosti. Ako misliš da nikome nisi zanimljiv, teško ćeš uspostavljati kontakte s ljudima i sklapati prijateljstva” (Jana).

 Biblija kaže: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!” (Galaćanima 5:14). Da bismo imali prave prijatelje, trebamo cijeniti sami sebe. Međutim, moramo paziti da ne pretjeramo jer bismo inače mogli postati sebični i umišljeni (Galaćanima 6:3, 4).

Ne sažalijevaj se.

 “Usamljenost je poput živog pijeska. Što dublje toneš, teže ti je izvući se iz njega. Ako misliš da te nitko ne voli i stalno kukaš zbog toga, pretvorit ćeš se u cmizdravca od kojega će svi bježati” (Erin).

 Biblija kaže: Ljubav “ne gleda svoju korist” (1. Korinćanima 13:4, 5). Nitko ne može pobjeći od sljedeće činjenice: Kad se usredotočimo samo na sebe, pokazujemo manje razumijevanja za druge, a to baš i nije privlačna osobina. Teško da bi itko htio takvog prijatelja (2. Korinćanima 12:15). Pogledaj istini u oči: Ako svoju vrijednost mjeriš po tome kako se drugi ponašaju prema tebi, nećeš daleko dogurati. Izjavama tipa “Nitko me nikad ne zove” ili “Sve zabave prođu bez mene” zapravo pokazuješ kako dopuštaš drugima da odlučuju o tvojoj sreći. Nije li to ipak malo previše?

Ne snižavaj svoje kriterije.

 “Usamljene osobe toliko žele pažnju da im je svejedno od koga će je dobiti. Samo žele da ih drugi vole, nema veze tko. Međutim, neki su ljudi spremni učiniti sve da povjeruješ kako si im važan, a onda ti zabiju nož u leđa. To je grozan osjećaj” (Bojana).

 Biblija kaže: “Tko se druži s mudrima, postat će mudar, a tko ima posla s bezumnima, loše će proći” (Mudre izreke 13:20). Kad netko umire od gladi, jedva čeka nešto pojesti. Nije mu važno što. Slično se ponašaju oni koji umiru od želje za društvom. Mogli bi postati toliko očajni da im više nije važno s kim će se družiti. Lažni prijatelji mogli bi lako prevariti takve osobe i navesti ih na pomisao da su iskorištavanje, površnost i neiskrenost normalni te da nema smisla od prijateljstva očekivati išta više.

 Zaključak: Svi smo ponekad usamljeni — netko više, netko manje. Premda se nije lako nositi s usamljenošću, ne zaboravi da je to osjećaj, a protiv osjećaja se možemo boriti. Osjećaji su obično posljedica razmišljanja, a uz malo truda možemo kontrolirati svoje misli.

 I još nešto... Budi realan, nemoj od drugih očekivati previše. “Nemoj misliti da će ti svatko koga upoznaš zauvijek biti najbolji prijatelj”, kaže Jana, koju smo već citirali. “Sigurno ćeš naići na ljude kojima ćeš biti drag. I to je već nešto. A kad znaš da je nekome stalo do tebe, rjeđe ćeš biti usamljen.”

 Prijedlog: Pročitaj okvir  “Kad se netko boji prijateljstva” te preuzmi PDF “Kako pobijediti usamljenost”.