Idi na sadržaj

Tko je Jehova?

Tko je Jehova?

Što kaže Biblija:

 Jehova je pravi Bog o kojem govori Biblija. On je Stvoritelj svega što postoji (Otkrivenje 4:11). Štovali su ga proroci Abraham i Mojsije, a i sam Isus Krist (1. Mojsijeva 24:27; 2. Mojsijeva 15:1, 2; Ivan 20:17). On nije Bog samo jednog naroda, već je “Kralj nad cijelom zemljom” (Psalam 47:2).

 Biblija otkriva da Božje ime glasi Jehova. To ime nosi jedino on (2. Mojsijeva 3:15; Psalam 83:18). Božje ime izvedeno je od hebrejskog glagola koji znači “postati”. Mnogi bibličari smatraju da ono znači “onaj koji čini da postane”. To je tumačenje u skladu s činjenicom da je Jehova sve stvorio te da uvijek ostvari ono što naumi (Izaija 55:10, 11). Biblija nam ujedno pomaže da se upoznamo s osobom koja nosi ime Jehova, a naročito s njegovom najistaknutijom osobinom — ljubavi (2. Mojsijeva 34:5-7; Luka 6:35; 1. Ivanova 4:8).

 U hebrejskom dijelu Biblije Božje ime javlja se u obliku tetragrama יהוה (JHVH). Iz ta četiri suglasnika hebrejskog alfabeta izvedeno je ime “Jehova”. Nije poznato kako se to ime točno izgovaralo u starohebrejskom. No oblik “Jehova” već je dugo prisutan u hrvatskom jeziku. Naprimjer, taj je oblik Božjeg imena koristio rimokatolički bibličar i prevoditelj Ivan Matija Škarić u svom prijevodu Biblije. a

Zašto nije poznat točan izgovor Božjeg imena na starohebrejskom jeziku?

 U starohebrejskom jeziku sve su se riječi zapisivale bez samoglasnika. Izvornim govornicima koji bi čitali neki tekst nije bilo teško svakoj riječi dodati odgovarajuće samoglasnike. Međutim, nakon što je dovršeno pisanje hebrejskog dijela Biblije (Starog zavjeta), među Židovima se pojavilo praznovjerno gledište da se Božje ime ne smije izgovarati. Kad bi naglas čitali spise u kojima se nalazilo Božje ime, oni bi ga zamijenili titulama kao što su “Gospodin” ili “Bog”. U narednim stoljećima to se gledište uvriježilo, pa se točan izgovor Božjeg imena s vremenom izgubio. b

 Neki smatraju da se Božje ime izgovaralo “Jahve”, dok drugi tvrde da se moglo izgovarati i na neke druge načine. U jednom svitku pronađenom na obali Mrtvog mora koji sadrži grčki prijevod jednog dijela Treće knjige Mojsijeve Božje je ime transliterirano Iao. Osim tog oblika ranokršćanski grčki pisci koristili su i oblike Iae, Iabé i Iaoué. Međutim, ni za koji od navedenih oblika ne možemo tvrditi da se upravo on koristio u starohebrejskom jeziku. c

Zablude u vezi s korištenjem Božjeg imena u Bibliji

 Zabluda: U prijevodima u kojima se pojavljuje ime “Jehova” ono je proizvoljno dodano.

 Činjenica: U hebrejskom dijelu Biblije Božje se ime javlja gotovo 7 000 puta, i to u obliku tetragrama. d U većini prijevoda Biblije prevoditelji su na svoju ruku uklonili Božje ime i zamijenili ga titulama kao što je “Gospodin”.

 Zabluda: Svemogućem Bogu ne treba vlastito ime.

 Činjenica: Bog je nadahnuo pisce Biblije da upotrijebe njegovo ime na tisućama mjesta. On ujedno potiče sve one koji mu služe da koriste njegovo ime (Izaija 42:8; Joel 2:32; Malahija 3:16; Rimljanima 10:13). Bog je čak osudio lažne proroke koji su pokušali navesti izraelski narod da zaboravi njegovo ime (Jeremija 23:27).

 Zabluda: Božje ime treba ukloniti iz Biblije zato što je to u skladu sa židovskom tradicijom.

 Činjenica: Istina je da neki židovski pismoznanci nisu izgovarali Božje ime. No oni ga nisu uklanjali iz svetih spisa. Bilo kako bilo, Bog ne želi da se povodimo za ljudskim običajima koji se kose s njegovim zapovijedima (Matej 15:1-3).

 Zabluda: Božje ime ne treba se nalaziti u Bibliji jer nije poznat točan izgovor tog imena na hebrejskom.

 Činjenica: To bi značilo da Bog očekuje od ljudi koji govore različitim jezicima da njegovo ime izgovaraju na potpuno isti način. Međutim, Biblija pokazuje da su Božji sluge iz drevnog doba koji su govorili različitim jezicima drugačije izgovarali vlastita imena.

 Uzmimo za primjer ime Jošua. Kršćani iz 1. stoljeća koji su govorili hebrejski ime tog izraelskog suca izgovarali su Jehošua, a oni koji su govorili grčki izgovarali su ga Iesoús. U drevnim rukopisima grčkih knjiga Biblije zabilježen je grčki oblik imena Jošua, što pokazuje da su kršćani razborito odlučili koristiti onaj oblik imena koji je bio uvriježen u njihovom jeziku (Djela apostolska 7:45; Hebrejima 4:8).

 Isto načelo može se primijeniti i na prevođenje Božjeg imena. Vraćanje Božjeg imena na ona mjesta u Bibliji koja mu s pravom pripadaju daleko je važnije od toga koristi li se precizan izgovor njegovog imena.

a Sredinom 19. stoljeća Ivan Matija Škarić koristio je oblik “Jehova” u svom prijevodu Starog zavjeta, ali i na nekim mjestima u Novom zavjetu na kojima se javljaju starozavjetni citati koji sadrže Božje ime. Oblik “Jehova” zabilježen je i u hrvatskoj književnosti. Davne 1660. Petar Zrinski koristi to ime u svom spjevu Adrijanskog mora sirena. Ante Kovačić navodi ga 1888. u svom romanu U registraturi. Silvije Strahimir Kranjčević spominje ga 1893. u pjesmi Mojsije, a Vladimir Nazor 1918. u poemi Ahasver.

b Katolička enciklopedija objašnjava što se dogodilo neko vrijeme nakon što su se Židovi vratili iz babilonskog ropstva: “Ime Jahve počelo se smatrati previše svetim da bi se izgovaralo, pa je postalo uobičajeno zamjenjivati ga riječima ADONAJ [Gospodin] ili ELOHIM [Bog]” (New Catholic Encyclopedia, drugo izdanje, svezak 14, stranice 883-884).

c Više o tome možete pročitati u 1. poglavlju brošurice Istražujmo Božju Riječ! koje nosi naslov “Božje ime u hebrejskom dijelu Biblije”.

d Theological Lexicon of the Old Testament, svezak 2, stranice 523-524.