Rođen sam u jednom gradiću u Poljskoj, nedaleko od njemačke granice, oko kojeg su se prostirala seoska imanja i šume. Vodio sam miran život, a roditelji su me s puno ljubavi učili da budem dobar čovjek, da dobro učim i da se trudim ostvariti uspješnu poslovnu karijeru.

No kad sam otišao na studij prava u Wrocław, počeli su problemi. Bio sam daleko od roditelja i upao sam u loše društvo. Oduvijek sam volio nogomet, ali pod utjecajem svojih novih prijatelja postao sam pravi fanatik. Navijao sam za jedan klub iz Varšave i vikendom sam išao na njihove utakmice gdje god da su igrali. Na tim smo se izletima opijali i uzimali drogu, a ponekad smo se znali i žestoko potući s navijačima protivničkih klubova. To mi je bila neka vrsta ispušnog ventila iako sam znao da bi moja pravnička karijera bila ugrožena ako bi me policija uhitila.

Volio sam s prijateljima odlaziti u noćne klubove i diskoteke. Često smo se znali potući ispred tih klubova. Nekoliko sam puta bio uhićen, ali uvijek sam se uspio izvući bez većih posljedica, ponekad uz pomoć mita. Bio sam uvjeren da živim punim plućima. Ipak, duboko u sebi znao sam da ne postupam ispravno. Svake nedjelje išao sam u crkvu pokušavajući tako umiriti savjest.

Godine 2004. na vrata mi je došlo dvoje Jehovinih svjedoka i počeo sam s njima redovito razgovarati o Bibliji. Što sam više učio o tome što znači biti pravi kršćanin, to me jače mučila savjest. Znao sam da bih se trebao prestati opijati, uzimati drogu i družiti se s ljudima koji ne žive po biblijskim moralnim mjerilima. Uvidio sam i da trebam svladati svoju agresivnost i nasilnu narav. Iako sam znao da se trebam promijeniti, nastavio sam živjeti kao i dotad.

No jedne večeri nastupila je prekretnica u mom životu. Posvađao sam se s osmoricom muškaraca i izazvao tučnjavu. Sjećam se da sam ležao na ulici dok su me oni rukama i nogama udarali po glavi. Mislio sam da ću umrijeti, pa sam se molio: “Oprosti mi, Jehova, što nisam ozbiljno shvaćao tvoju Riječ. Ako preživim, obećavam da ću proučavati Bibliju s Jehovinim  svjedocima i dovesti svoj život u red.” Za divno čudo, ostao sam živ. Ispunio sam svoje obećanje i počeo proučavati Bibliju.

Godine 2006. preselio sam se u Englesku. Želio sam zaraditi dovoljno novca da se vratim u Poljsku i nastavim školovanje. I u Engleskoj sam proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima. Jedan biblijski redak posebno me se dojmio. Apostol Pavao napisao je: “Sve smatram gubitkom u usporedbi s nenadmašnom vrijednošću poznavanja Krista Isusa, Gospodina mojega. Radi njega sam pristao sve izgubiti i sve to smatram smećem, samo da dobijem Krista” (Filipljanima 3:8). Apostol Pavao je, kao i ja, bio obrazovan čovjek i dobro je poznavao zakone svog vremena. Osim toga, i on je bio vrlo nasilan (Djela apostolska 8:3). No uvidio je da život može biti puno bolji ako čovjek služi Bogu i trudi se postupati po uzoru na Isusa. Dok sam razmišljao o Pavlu, shvatio sam da unosan posao i nasilničko ponašanje ne donose sreću. Pomislio sam: Ako se Pavao mogao promijeniti, mogu se i ja. Stoga sam odlučio ostati u Engleskoj i odustati od daljnjeg školovanja.

Što sam više učio o Jehovi, to mi je on bio bliži. Duboko me dirnulo njegovo obećanje da će oprostiti onima koji se iskreno žele promijeniti (Djela apostolska 2:38). Dok sam razmišljao o riječima zapisanima u 1. Ivanovoj 4:16: “Bog je ljubav”, počeo sam shvaćati zašto Bog mrzi nasilje.

Osim toga, dojmilo me se ponašanje Jehovinih svjedoka. Bilo je očito da se trude živjeti po visokim biblijskim moralnim mjerilima. I ja sam želio pripadati toj sretnoj zajednici duhovne braće i sestara. Morao sam svladati neke slabosti i napraviti promjene u životu, ali na koncu sam se 2008. krstio i postao Jehovin svjedok.

Prije sam bio ambiciozan, nasilan, uzimao sam drogu, opijao se i bio nogometni huligan, ali Biblija mi je pomogla da se promijenim i postanem Božji sluga koji uživa drugima govoriti o Bibliji. I dalje volim gledati nogomet, ali čvrsto sam odlučio da ću zadržati uravnotežen stav prema toj vrsti zabave.

U sretnom sam braku s Esther, svojom divnom suvjernicom. Jako nas raduje što možemo pomagati Poljacima koji, poput nas, žive na sjeverozapadu Engleske da se upoznaju s Biblijom. Prvi put u životu istinski sam zadovoljan. Imam čistu savjest i ispunjen, smislen život.