Maria Lúcia, koja živi u Brazilu, pati od Usherovog sindroma, genetskog poremećaja čije su glavne karakteristike oštećenje sluha ili gluhoća i progresivni gubitak vida. Ona je gluha od rođenja, a znakovni jezik naučila je još dok je bila mala. A onda, kad je imala tridesetak godina, počela je gubiti vid. No unatoč tome nije se povukla u sebe. Danas ima više od 70 godina te i dalje živi sretnim i smislenim životom.

 Maria Lúcia došla je u kontakt s Jehovinim svjedocima 1977., prije nego što je počela gubiti vid. Ona kaže: “Jednog dana srela sam Adriana, s kojim sam nekad išla u školu. Rekao mi je da je nedavno postao Jehovin svjedok i počeo mi govoriti o Božjem obećanju da će Zemlja uskoro postati raj i da će svi ljudi biti savršeno zdravi. Bila sam jako oduševljena i rekla sam da želim proučavati Bibliju. Kratko nakon toga počela sam ići na sastanke jedne skupštine u Rio de Janeiru. U njoj su se neki dijelovi sastanaka prevodili na znakovni jezik. Jako sam zavoljela Jehovu i sve što sam saznala iz Biblije, pa sam se krstila u srpnju 1978.”

 Nakon nekog vremena Maria Lúcia preselila se u drugu skupštinu. U njoj nije bilo Jehovinih svjedoka koji su znali znakovni jezik. To joj je u početku bilo teško jer nije mogla pratiti sastanke. No njene dvije suvjernice priskočile su joj u pomoć. Na sastancima su sjedile pored nje i pisale joj bilješke. Maria Lúcia kaže: “Kad bih došla kući, mogla sam više puta pročitati njihove bilješke kako bih razumjela o čemu je bilo riječi na sastanku. Kasnije su njih dvije naučile znakovni jezik i prevodile su mi sastanke.”

 No Maria Lúcia polako je gubila vid, pa više nije mogla pratiti što joj se prevodi. S vremenom se s njom moglo razgovarati jedino uz pomoć taktilnog znakovnog jezika. Ona kaže: “Ja svoje ruke stavim na ruke prevoditelja tako da mogu prepoznati koje mi znakove pokazuje.”

 Maria Lúcia zahvalna je za sve što rade njene prevoditeljice. Ona kaže: “One su mi predivan dar od Jehove. Uz njihovu pomoć mogu pratiti skupštinske sastanke i naše veće skupove.”

 Osim što redovito dolazi na sastanke, Maria Lúcia revno propovijeda. Gluhe osobe, kojima ona svjedoči koristeći taktilni znakovni jezik, ugodno se iznenade kad vide koliko truda ulaže da bi im prenijela dobru vijest o Božjem kraljevstvu. Otkad je započela pandemija bolesti COVID-19 Maria Lúcia napisala je puno pisama gluhima. U tome joj pomaže José Antônio, koji je također gluhoslijep. a

 Kako ona piše pisma? “Koristim komad plastike u obliku slova L kako bih mogla pisati ravno i u odlomcima”, kaže Maria. “José Antônio ima jako dobro pamćenje. On predloži temu i kaže mi koje biblijske retke da spomenem u pismu. Trudim se pisati tako da gluhe osobe mogu razumjeti pismo zato što znam da se neki gluhi ne služe pisanim jezikom.”

 Maria Lúcia sada je potpuno slijepa, ali i dalje je vrijedna i marljiva. Jedna od njenih prevoditeljica, koja se zove Karoline, kaže: “Maria Lúcia sama obavlja sve kućanske poslove. Njena je kuća uvijek čista i uredna. Ona voli kuhati i uživa u zajedničkim obrocima s prijateljima.”

 Jedan starješina iz njene skupštine, koji se zove Jefferson, za Mariu Lúciju kaže: “Ona jako voli Jehovu. Voli i ljude. Uvijek radi nešto za druge i stvarno je nesebična” (Filipljanima 2:4).