Vrati se na sadržaj

Ko je Jehova?

Ko je Jehova?

Odgovor iz Svetog pisma

 Jehova je pravi Bog o kome se govori u Svetom pismu, Stvoritelj svega što postoji (Otkrivenje 4:11). Njemu su služili proroci Avraham i Mojsije, kao i sam Isus (Postanak 24:27; Izlazak 15:1, 2; Jovan 20:17). On je Bog ne samo nad jednim narodom, već „nad celom zemljom“ (Psalam 47:2).

 Jehova je Božje lično ime koje se pominje u Svetom pismu (Izlazak 3:15; Psalam 83:18). To ime potiče od hebrejskog glagola koji znači „postati“, a mnogi izučavaoci se slažu da ono znači „on prouzrokuje da postane“. Ova definicija se uklapa u Jehovinu ulogu Stvoritelja i Boga koji ispunjava svoju nameru (Isaija 55:10, 11). Osim toga, Sveto pismo nam pomaže da saznamo njegove osobine, od kojih je najistaknutija ljubav (Izlazak 34:5-7; Luka 6:35; 1. Jovanova 4:8).

 „Jehova“ je jedan od oblika Božjeg imena na srpskom. To ime se na hebrejskom piše sa četiri slova יהוה (JHVH), poznata kao tetragram. Tačan izgovor Božjeg imena na hebrejskom nije poznat. Međutim, oblik „Jehova“ ima dugu istoriju u mnogim jezicima. Na primer, u Svetom pismu na engleskom prvi put se pojavljuje u prevodu Vilijama Tindejla iz 1530. Oblik „Jehova“ korišćen je i u srpskom prevodu dr Luje Bakotića iz 1933, u fusnoti za Postanak 2:5. a

Zašto nije poznat tačan izgovor Božjeg imena na hebrejskom?

 Starohebrejski se pisao samo suglasnicima, bez samoglasnika. U staro vreme, čitaoci su dobro znali koje samoglasnike treba dodati. Međutim, nakon što je završen hebrejski deo Svetog pisma (Stari zavet), mnogi Jevreji su zbog sujeverja smatrali da je pogrešno izgovarati Božje ime. Kada bi naglas čitali stihove u kojima se nalazilo Božje ime, menjali bi ga izrazima kao što su „Gospod“ i „Bog“. Kako su vekovi prolazili, ovakvo sujeverje se proširilo i tačan izgovor je izgubljen. b

 Neki tvrde da Božje ime treba izgovarati kao „Jahve“, dok drugi navode još neke mogućnosti. U jednom svitku pronađenom na obali Mrtvog mora u kom se nalazi deo Levitske pojavljuje se Božje ime s grčkom transliteracijom kao Iao. Rani grčki pisci takođe su predlagali izgovore poput Iai, Iave i Iaue, ali ne možemo tvrditi da je ijedan od ovih izgovora tačan. c

Zablude o Božjem imenu

 Zabluda: Oblik „Jehova“ naknadno je ubačen u prevode u kojima se pojavljuje.

 Činjenica: Božje ime u vidu tetragrama pojavljuje se oko 7 000 puta u Svetom pismu. d Mnogi prevodioci su proizvoljno izbacili Božje ime i zamenili ga titulom kao što je „Gospod“.

 Zabluda: Svemoćnom Bogu nije potrebno lično ime.

 Činjenica: Sam Bog je nadahnuo pisce Svetog pisma da zapišu njegovo ime na hiljade mesta i podstiče one koji mu služe da ga koriste (Isaija 42:8; Joilo 2:32; Malahija 3:16; Rimljanima 10:13). Zapravo, Bog je osudio lažne proroke koji su pokušavali da navedu ljude da zaborave njegovo ime (Jeremija 23:27).

 Zabluda: Prema jevrejskoj tradiciji, Božje ime treba ukloniti iz Svetog pisma.

 Činjenica: Iako neki jevrejski pisari nisu izgovarali Božje ime, oni ga ipak nisu uklonili iz svetih spisa koje su prepisivali. Bez obzira na to, Bog ne želi da sledimo ljudska predanja koja odstupaju od zapovesti koje nam je dao (Matej 15:1-3).

 Zabluda: Božje ime ne treba koristiti u Svetom pismu jer se ne zna kako se ono tačno izgovaralo na hebrejskom.

 Činjenica: Ovakvo razmišljanje bi značilo da Bog očekuje da ljudi koji govore različite jezike izgovaraju njegovo ime na isti način. Međutim, Sveto pismo pokazuje da su u prošlosti Božje sluge koje su govorile različite jezike drugačije izgovarale vlastita imena.

 Uzmimo za primer izraelskog sudiju Isusa Navina. U prvom veku, hrišćani koji su govorili hebrejski njegovo ime bi izgovarali kao Jehošua, a oni koji su govorili grčki rekli bi Isus. U Svetom pismu se koristi Isus, što znači da su hrišćani koristili onaj oblik koji je bio uobičajen za njihov jezik (Dela apostolska 7:45; Jevrejima 4:8).

 Isti obrazac može se primeniti i na prevođenje Božjeg imena. Mnogo je važnije pridati Božjem imenu značaj koji mu pripada nego utvrditi kako se tačno izgovaralo.

a Taj oblik je zabeležen i u srpskoj književnosti. Na primer, u prvoj hrišćanskoj pesmarici na srpskom jeziku, Harfa Siona, iz 1876, u čijem je prepevu učestvovao Jovan Jovanović Zmaj, Božje ime se pojavljuje nekoliko puta, a jednom i kao naziv pesme „Jehova“. Isti oblik su koristili i drugi pesnici i pisci, kao što su Vojislav Ilić, Desanka Maksimović i Branislav Nušić.

b U delu New Catholic Encyclopedia stoji: „Neko vreme nakon Egzodusa, ime Jahve počelo se smatrati isuviše svetim da bi se izgovaralo i zamenjivano je rečima ADONAJ ili ELOHIM“ (drugo izdanje, 14. tom, strane 883-884).

c Više informacija može se naći u brošurici Istražujmo Božju Reč, pod temom „Božje ime u hebrejskom delu Svetog pisma“, na stranama 1-5.

d Theological Lexicon of the Old Testament, 2. tom, strane 523-524.