Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

S NASLOVNE STRANE

Naše ćelije — minijaturne biblioteke

Naše ćelije — minijaturne biblioteke

GODINE 1953, molekularni biolozi Džejms Votson i Fransis Krik objavili su otkriće koje je bilo prekretnica u nauci. Otkrili su da je struktura molekula DNK u obliku dvostruke spirale. * Ovaj molekul u obliku vlakna, koji se uglavnom nalazi u jedru ćelija, sadrži kodirane, to jest „pisane“ informacije. Zato se može reći da su ćelije prave minijaturne biblioteke. Ovo neverovatno otkriće označilo je novu eru u biologiji. Ali čemu služe ti „zapisi“ u ćelijama? Što je još zagonetnije, kako su tamo dospeli?

ZAŠTO SU ĆELIJAMA POTREBNE INFORMACIJE

Da li ste se ikada pitali kako seme postaje drvo ili kako oplođena jajna ćelija postaje čovek? Da li ste se ikada pitali kako ste nasledili određene karakteristike svojih roditelja? Odgovori leže u informacijama koje se nalaze u DNK.

Skoro sve ćelije imaju DNK, to jest kompleksne molekule koji liče na duge, uvrnute merdevine s prečkama. Te „merdevine“ u ljudskom genomu, to jest skupu svih DNK u ćelijama, imaju oko tri milijarde hemijskih „prečki“. Naučnici te prečke nazivaju bazni parovi zato što se svaka od njih sastoji od dva hemijska jedinjenja, a ima ih ukupno četiri. Ta jedinjenja se obeležavaju slovima A, C, G i T, što predstavlja prvo slovo njihovog punog naziva. * Godine 1957, Krik je sugerisao da linearni nizovi ovih hemijskih prečki predstavljaju kodirana uputstva. Naučnici su počeli bolje da razumeju taj kôd od 1960-ih.

Informacije, bez obzira da li su u obliku slike, zvuka ili reči, mogu se čuvati i obrađivati na mnoge načine. Na primer, kompjuteri sve to čine digitalno. S druge strane, žive ćelije čuvaju i obrađuju informacije hemijskim putem, pri čemu je DNK ključni faktor. Ona se kopira kada se ćelije dele i organizmi razmnožavaju — što su sposobnosti koje karakterišu žive organizme.

Kako ćelije koriste informacije? Zamislimo da je DNK knjiga recepata, u kojima se korak po korak iznose uputstva za pripremu kolača, a svaki korak je precizno opisan. Međutim, rezultat nije kolač, već možda kupus ili krava. Naravno, u živim ćelijama taj proces je potpuno automatizovan, zbog čega sve izgleda još kompleksnije i preciznije.

Informacije u jednoj bakterijskoj ćeliji stale bi u knjigu od 1 000 stranica

Genetičke informacije se čuvaju sve dok ne bude potrebno da se istrošene ili obolele ćelije zamene zdravim, ili da se nasledne karakteristike prenesu na potomstvo. Koliko informacija može stati u DNK? Pogledajmo jedan od najmanjih organizama, naime bakteriju. Nemački naučnik Bernd-Olaf Kipers je naveo: „Informacije potrebne za izgradnju jedne bakterijske ćelije stale bi u knjigu od oko 1 000 stranica.“ Zato je profesor hemije Dejvid Dimer s pravom napisao: „Čovek je zadivljen kompleksnošću čak i najjednostavnijeg životnog oblika.“ A šta onda reći za informacije u ljudskom genomu? „One bi ispunile biblioteku od nekoliko hiljada knjiga“, kaže Kipers.

„ZAPISAN TAKO DA MI TO MOŽEMO RAZUMETI“

DNK ima svoj „molekularno-genetički jezik“ i to nije „samo metafora“, kaže Kipers. „Poput ljudskog jezika, ovaj molekularno-genetički jezik takođe ima svoju sintaksu.“ Jednostavno rečeno, DNK ima svoju „gramatiku“, to jest pravila koja striktno određuju kako će uputstva biti sastavljena i preneta.

„Reči“ i „rečenice“ koje su zapisane u DNK zapravo su različiti „recepti“ koji upravljaju proizvodnjom proteina i drugih supstanci, od kojih nastaju gradivni blokovi različitih ćelija našeg tela. Primera radi, po jednom „receptu“ se možda proizvode ćelije kože, a po nekim drugima mišićne, nervne ili koštane ćelije. „Molekul DNK je zapravo informacija zapisana hemijskim kodom, pri čemu jedno jedinjenje predstavlja jedno slovo“, napisao je evolucionista Met Ridli. „Iako deluje nemoguće, ovaj kôd je zapisan tako da mi to možemo razumeti.“

Biblijski pisac po imenu David rekao je Bogu u molitvi: „Oči su tvoje videle dok sam zametak bio, u knjizi su tvojoj svi delovi njegovi bili zapisani“ (Psalam 139:16). Naravno, David se u ovom psalmu izrazio poetski. Pa ipak, ono što je rekao bilo je tačno, a to nije ništa neobično za biblijske pisce. Nijedan od njih nimalo nije bio pod uticajem izmišljenih priča ili mitologije drugih drevnih naroda (2. Samuilova 23:1, 2; 2. Timoteju 3:16).

Kako dete nasleđuje karakteristike svojih roditelja?

KAKO SU INFORMACIJE DOSPELE U DNK?

Kao što to obično biva, kada naučnici reše jednu zagonetku, pojavi se druga. Tako je bilo i u slučaju DNK. Kada se otkrilo da ona sadrži kodirane informacije, ljudi su se pitali: ’Kako su one dospele tamo?‘ Naravno, ljudske oči nisu posmatrale nastanak prvog molekula DNK. Zato moramo izvesti svoje zaključke. Međutim, oni ne treba da budu nagađanja. Razmislite o sledećem.

  • Godine 1999, u Pakistanu je otkrivena drevna grnčarija s neobičnim natpisima, to jest simbolima. Oni još uvek nisu dešifrovani. Međutim, nema sumnje da ih je načinio čovek.

  • Šezdesetih godina prošlog veka, dva fizičara su predložila da se traže kodirani radio-signali iz svemira. Tako je započelo doba potrage za inteligencijom iz svemira.

Šta je suština svega rečenog? Ljudi smatraju da informacije, bilo simboli na grnčariji bilo signali iz svemira, mogu poticati samo iz nekog inteligentnog izvora. Nije potrebno videti kako informacija nastaje da bi se došlo do tog zaključka. Međutim, kada je bilo reči o najsloženijem kôdu poznatom čoveku — hemijskom kôdu života — mnogi su pogazili tu logiku i tvrdili da je DNK nastala spontano, bez upliva inteligencije. Da li je takav zaključak razuman? Da li je logičan? Da li je naučan? Priličan broj uvaženih naučnika kaže da nije. Među njima su dr Džin Huang i profesor Jan-Der Sju. * Pogledajte šta oni kažu.

Dr Džin Huang izučava matematičke osnove genetike. Nekada je verovao u evoluciju, ali nakon pažljivog istraživanja, promenio je mišljenje. „Izučavanje genetike“, rekao je za Probudite se!, „pruža uvid u životne mehanizme, a to me ispunjava divljenjem prema Stvoriteljevoj mudrosti.“

Profesor Jan-Der Sju je direktor odseka za embriologiju na Nacionalnom univerzitetu za nauku i tehnologiju u Pingtungu na Tajvanu. I on je verovao u evoluciju, dok ga njegova istraživanja nisu navela da dođe do drugog zaključka. On je o deobi ćelija i njihovoj diferencijaciji rekao: „Moraju se proizvesti prave ćelije u ispravnom redosledu i na pravom mestu. One prvo formiraju tkiva, a od njih posle nastaju organi i udovi. Koji naučnik bi mogao i sanjati o zapisivanju uputstava za takve procese? Pa ipak, koliko god bilo neverovatno, uputstva za razvijanje jednog embriona zapisana su u DNK. Kada razmišljam o veličanstvenosti svega toga, uveren sam da je život stvorio Bog.“

Džin Huang (levo) i Jan-Der Sju

DA LI JE VAŽNO ZNATI ODGOVORE?

Pravda kaže da jeste. Ako je Bog stvorio život, onda zasluge pripadaju njemu, a ne evoluciji (Otkrivenje 4:11). Nadalje, ako smo delo mudrog Stvoritelja, onda smo tu s nekim razlogom. To se ne bi moglo reći ako je život nastao slučajnim procesima. *

Činjenica je da ljudi tragaju za odgovorima koji će ih zadovoljiti. „Čovekova volja za smislom je primarni pokretač u njegovom životu“, rekao je Viktor Frankl, koji je radio kao profesor neurologije i psihijatrije. Drugim rečima, svaki čovek ima duhovnu glad koju mora da zadovolji — glad koja ima smisla samo ako smo stvoreni. Ali možda se pitate, ako je to zaista tako, da li nam je Bog dao i način da zadovoljimo svoje duhovne potrebe?

Isus Hrist je odgovorio na to pitanje: „Čovek ne sme da živi samo od hleba, nego treba da živi i od svake reči koja izlazi iz Jehovinih [Božjih] usta“ (Matej 4:4). Jehovine reči, zabeležene u Bibliji, utolile su duhovnu glad miliona ljudi, dajući smisao njihovom životu i pružajući im nadu u budućnost (1. Solunjanima 2:13). Hoćete li dopustiti da to Biblija učini i za vas? To je ipak jedinstvena knjiga koja zaslužuje vašu pažnju.

^ odl. 3 Votsonu i Kriku su pomogli i radovi drugih naučnika koji su istraživali DNK, to jest dezoksiribonukleinsku kiselinu. (Videti okvir „ DNK — važni datumi“.)

^ odl. 6 Puni nazivi ovih jedinjenja glase adenin, citozin, guanin i timin.

^ odl. 18 Intervjui s nekim uvaženim naučnicima objavljeni u časopisu Probudite se! mogu se naći na našem veb-sajtu jw.org. Idite na PUBLIKACIJE > ONLAJN BIBLIOTEKA i u polje za pretragu ukucajte „intervju“.

^ odl. 22 Više informacija o tome da li je život nastao evolucijom ili stvaranjem može se naći u brošurama Poreklo života — pet pitanja koja zaslužuju odgovorDa li je život nastao stvaranjem? Dostupne su i na veb-sajtu www.mt711.com.